Page 3 - MariaThun1922-2012
P. 3

Klice u Petrijevim zdjelicama s bugaœicom
„Blizanaœko Sunce“, ispred Raka „Rakovo Sunce“ itd. To smo i sami mogli promatrati dok smo jedan veliki pokus sjetve uradili baš kad se Sunce poma- klo iz jednog zodijaœkog zviježfia u drugo. Razlike su bile toliko oœite da smo iduåe pokuse izvodili samo dok se Sunce nalazilo pred istim zviježfiem. Kako je vrijeme prolazilo, naši pokusi su postajali sve opsežniji. Kao takvi, zahtijevali su veåe povr- šine, mefiutim bilo je tada gotovo nemoguåe naåi potrebnu površinu jer su poljoprivredne površine bile rascjepkane na bezbrojne male parcele i obi- teljska gospodarstva. No, Maria je imala sreåe jer joj je jedan poljoprivrednik iz blizine Marburga ipak ustupio nešto zemlje pa je mogla zapoœeti s opsež- nijim pokusima.
Na poljoprivrednim savjetovanjima, koja je Maria Thun redovito posjeåivala, sve se œešåe govorilo i o njenim pokusima i uspjesima. Poœeli su dolaziti
i posjetioci. Veåini su njeni rezultati bili vrlo zanimljivi, ali je mnoge odbijalo za to potrebno vrijeme i rad. Do tada je, naime, bilo uobiœajeno pokuse izvoditi u Petrijevim zdjelicama s bugaœicom. I Maria je radila takve pokuse,ali nije bila oduševljena njima jer se razvoj biljke mogao promatrati samo u stadiju klice.
Za nju je reakcija biljke na neku konstelaciju bila mjerodavna samo ukoliko bi biljku dovela do oblikovanja sjemena i potom s tim sjemenom, najœešåe tek godinu potom, ponovno provela isti pokus „u slijedu“. Tek tada bi se mogli izvoditi zakljuœci o kakvoåi sjemena.
Prilikom jednog takvog pokusa u slijedu koji je provela s grahom penjaœom (Phaseolus vulgaris) na poku- snom polju u Gisselbergu kod Marburga došlo je do iznenafienja. Pripremila je gredicu za sjetvu, postavila kolce za grah i položila slijedne varijante graha u zemlju. Nakon nekoliko dana grah je poœeo klijati, no na njezino œufienje, ne sav. Mislila je da mu treba dati još malo vremena jer sve sjeme ne klije u isto vrijeme. Ali i dalje se ništa nije dogafialo. Poœela je nagafiati zašto grah nije proklijao. Podrobnije je prouœila zabi- lješke od prethodne godine i uoœila da je pojedine sjetve u prošloj godini radila tijekom pomrœina planeta. Odmah je napravila nove pokuse i to baš u razdobljima planetarnih pomrœina te ih sljedeåe godine pri istim konstelacijama ponovila s dobivenim sjemenom. Njezina pretpostavka je potvrfiena – to sjeme je izgubilo moå klijanja.
Sliœne rezultate dobila je i sjetvom obavljenom pod povoljnim konstelacijama, a žetvom prilikom pomrœine. Iskustva koja je tako prikupila opetovanim pokusima dovela su do zakljuœka kako nije bitan samo trenutak sjetve veå i berbe. Glas o ovim pokusima došao je do prof. dr. Eduarda von Boguslavskog sa sveuœilišta u Giessenu, koji je došao do sliœnih zapažanja. 1967. godine zapoœela je njegova i Mariina plodna suradnja koja je potrajala dvadeset godina. Veoma su brzo njih dvoje zapoœeli zajedniœke pokuse u kojima je istra- živana biološko-dinamiœka praksa u vezi s kozmiœkim ritmovima.
Sve više poljoprivrednika, vrtlara i znatiželjnika, zainteresiranih uœinkom kozmiœkih ritmova na biljke, posjeåivalo je Gisselberg.
U naknadnim se diskusijama, mefiutim, sve œešåe javljala sumnja je li takve rezultate moguåe postiåi i na „siromašnom“ tlu. Maria Thun je svoja prva promatranja i iskustva stjecala na pjeskovitom tlu koje je prije toga veå godinama služilo kao vrt koji je redovito „hranjen“ kompostom. Sada se tražilo siromašno, lagano tlo. Našla ga je u Dexbachu, strmu livadu koja se spuštala ispod obiteljskog glavnog pœelinjaka i odluœila ga je pretvoriti u oranicu. Podloga je bila od raspadnutog škriljevca. Tlo je bilo toliko siromašno mineral- nim tvarima da tu površinu 50-ih godina, prilikom okrupnjavanja poljoprivrednih zemljišta, uopåe niti nisu
6


































































































   1   2   3   4   5