google+ logo
facebook logo
twitter logo
AjdaZagreb

Ajda Zagreb Hrvatska

Biodinamika Blog

BLOG

Ajda Zagreb BLOG

Pretraži stranicu

Maria Thun (1922. – 2012.) Život za zvijezde i biljni svijet

Tuesday, 1. January 2013

U knjižici za 2012. godinu smo povodom 50. obljetnice Mjesečevog sjetvenog kalendara Marie Thun već pisali o njenom životu. Nedugo nakon toga, 9. veljače 2012. i ona je prešla most u duhovni svijet. Tim povodom u ovom izdanju ponovno ćemo se prisjetiti njenoga života.

Maria Thun je prije gotovo pet godina svoj rad i odgovornost predala djeci Christini i Matthiasu. Tako je još neko vrijeme mogla pratiti odluke i procese potrebnih aktivnosti i biti od pomoći, ali bez pritiska odgovornosti koji je sa svime time povezan. Marii Thun je obitelj bila jako važna, posebno je bila vezana za muža Waltera Thuna.  Pečat njezinom životu ipak je dalo istraživanje učinaka zvjezdanih konstelacija, kojima je posvetila 60 godina svog života.

Maria Jung rodila se 24. travnja 1922., a za obitelj izabrala si je prilično stroge roditelje sa sela. Tamo je od oca naučila promatrati biljke i zbivanja u prirodi, što je bitno odredilo njen budući život. Početkom 40-tih godina prošlog stoljeća upoznala je slikara Waltera Thuna koji je bio jako vezan uz rad dr. Rudolfa Steinera.

Maria Thun 1941.           

Maria Thun 1941. godine

Njegovi pogledi na život i način na koji ih je objašnjavao toliko su oduševili Mariu Jung da je nakon veoma kratkog vremena znala da samo on, bude li se ikada udavala, može biti njen suprug. Želja joj se ispunila 1943. godine. Ratne strahote natjerale su ih da u siječnju 1945. napuste dom u Erfurtu i s tek rođenom kćerkom Christinom odu u Marburg.

Prijatelji antropozofi su im pomogli da se skrase u skromnom, jednoiposobnom stanu. Raspoloživi životni prostor, kao i „atelje“, odnosno kutak u stanu u kojem je Walter slikao, dodatno se smanjio rođenjem sina Matthiasa 1948. Tada je gđa Kujus, prijateljica obitelji, Walteru na raspolaganje dala malu sobicu u potkrovlju u kojoj je mogao nesmetano raditi. Slikar je u novostečenim uvjetima doslovce procvao jer je bez ograničenja mogao slijediti svoju umjetničku muzu.

Maria s djecom 1952.                

Maria s djecom 1952.

Odrastanjem djece Maria se mogla više posvetiti biološko-dinamičkoj poljoprivredi. Posjećivala je priredbe Istraživačkog kruga za biološko-dinamičku poljoprivredu i sa svakog se predavanja vraćala s toliko pitanja i ideja da je jedva čekala sve to znanje primijeniti u vrtu. „Poljoprivredni tečaj“ Rudolfa Steinera knjiga je o kojoj se na kružocima često raspravljalo, no bilo ju je u to vrijeme nemoguće kupiti. Ipak, posredstvom jednog starijeg prijatelja, Maria ju je uspjela nabaviti. Nakon kraćeg vremena morala je, međutim, zaključiti da njeno antropozofsko predznanje nije dovoljno za razumijevanje tih sadržaja.

U to je vrijeme na radnim skupinama Istraživačkog kruga upoznala Franza Rulnija, koji je 1924. sudjelovao na Steinerovom Poljoprivrednom tečaju u Koberwitzu. Nakon Steinerovog tečaja Rulni je odlučio izdati kalendar biljaka i sjetve kako bi biodinamičarima olakšao uključivanje kozmičkih ritmova u svoj rad. Predao ga je Marii Thun na korištenje. U njemu su ugrubo bila navedena razdoblja pogodna za sjetvu te drugi napuci, a za promjenu je naveo i stara seljačka pravila.

Maria Thun je započela sjetvom. U kalendaru je bilo označeno duže razdoblje pogodnog vremena za sijanje. Kao biljku izabrala je rotkvicu. O njoj je znala da, ako je sije dovoljno rano, može na jesen ubrati vlastito sjeme. 

Pripremila je veliku, duguljastu gredicu na koju bi svaki dan poprijeko posijala jedan niz rotkvica. Bila je veoma iznenađena kad je uočila da su prvi posijani nizovi nakon  svaka 2-3 dana na početku gredice davali različit oblik lišća, a pred kraj gredice oblik lišća ostao je bez promjena, gotovo istovjetan. Budući da to nije znala protumačiti, pozvala je Franza Rulnija kako bi pogledao rezultate. Bio je oduševljen, ali nije znao protumačiti zašto dolazi do takvih razlika.

Rudolf Steiner je u Poljoprivrednom tečaju govorio o tome da kozmos na biljku djeluje preko tla. Maria je shvatila da zemlju mora iznova obraditi za svaku sjetvu želi li dobiti razlike u rastu biljke. Kako je godina već poodmakla, pričekala je sljedeću sezonu. Ovoga je puta prije svake sjetve okopala tlo. Iskazalo se da su njene pretpostavke bile ispravne. Svaka dva do tri dana su listovi svih pokusnih nizova poprimali drukčiji oblik. Budući da joj Franz Rulni nije mogao pomoći, Marii Thun su preporučili „Zvjezdani kalendar“ izdan u Dornachu (Dornacher Sternkalender) kako bi možda pomoću njega mogla doći do odgovora. Taj je kalendar za nju bio „knjiga sa sedam pečata“. Proučavajući ga, zamijetila je ipak povezanost između dinamike kojom su njene rotkvice mijenjale oblik lišća i kretanja Mjeseca ispred zviježđa zodijaka. Bila je oduševljena što je pronašla uzrok promjenama oblika lišća. Kako duže vrijeme nije pala kiša, Maria je rotkvice počela zalijevati. Njeno je oduševljenje ubrzo splasnulo jer je sve lišće počelo pokazivati slične oblike. Tada se prisjetila da je u knjizi „Poljoprivredni tečaj“ dr. Steiner upozorio na to da kozmos djeluje preko zemljanog, a ne preko vodenog elementa. Svojim pokusima shvatila je da biljke ne smije zalijevati jer će one, ako ih zalijeva, rasti po vodenom elementu.

Prve dvije-tri godine istraživanja su donijela toliko bitnih spoznaja da je sve svoje pokuse nakon toga temeljila na tim „osnovnim pravilima“.

Maria je uvidjela da mora naučiti astronomiju želi li dalje istraživati. U tome joj je pomogao Suso Vetter koji je priređivao astronomske podatke za „Dornaški zvjezdani kalendar“. Ubrzo se razvila plodna suradnja. Prvim većim pokusima istraživan je odnos rasta biljaka i kretanja Mjeseca ispred zviježđa zodijaka. Već isprobana rotkvica bila je veoma prikladna i „podatna“ za pokuse, no Mariu je zanimalo kako će reagirati druge biljke.

Pokusi s rotkvicama pokazali su sljedeće. Prilikom prolaska Mjeseca ispred Djevice, Jarca i Bika najjače se razvijao gomolj. Prilikom prolaska ispred Blizanaca, Vage i Vodenjaka rotkvica je obilno cvala. Prilikom prolaska ispred Raka, Škorpiona i Riba posebno se jako oblikovalo lišće, a prilikom prolaska ispred Lava, Strijelca i Ovna potaknuto je razvijanje ploda i razvoj sjemena. Ta podjela na poticanje razvoja korijena, cvijeta, lista i ploda potvrdila se kod skoro svih biljaka koje se koriste u vrtlarstvu i poljoprivredi.

Budući da se kozmos ne sastoji samo od zviježđa zodijaka i Mjeseca, postavilo se pitanje kako na cijeli taj proces utječu Sunce i planeti, to jest, znači li da bi se u sljedećim pokusima trebalo poštivati i njih. Konstelacije planeta ne možemo promatrati, njihov položaj možemo samo izračunati. Jedino Sunce na primjer vidimo svaki dan, osim ako je oblačno. Kad su dr. Steinera pitali o Suncu, odgovorio je da se njegovo djelovanje mijenja u odnosu na zviježđe ispred kojega prolazi. Kada je ispred zviježđa Blizanaca, onda je „Blizanačko Sunce“, ispred Raka „Rakovo Sunce“ itd. To smo i sami mogli promatrati dok smo jedan veliki pokus sjetve uradili baš kad se Sunce pomaklo iz jednog zodijačkog zviježđa u drugo. Razlike su bile toliko očite da smo iduće pokuse izvodili samo dok se Sunce nalazilo pred istim zviježđem.

Kako je vrijeme prolazilo, naši pokusi su postajali sve opsežniji. Kao takvi, zahtijevali su veće površine, međutim bilo je tada gotovo nemoguće naći potrebnu površinu jer su poljoprivredne površine bile rascjepkane na bezbrojne male parcele i obiteljska gospodarstva. No, Maria je imala sreće jer joj je jedan poljoprivrednik iz blizine Marburga ipak ustupio nešto zemlje pa je mogla započeti s opsežnijim pokusima.

Na poljoprivrednim savjetovanjima, koja je Maria Thun redovito posjećivala, sve se češće govorilo i o njenim pokusima i uspjesima. Počeli su dolaziti i posjetioci. Većini su njeni rezultati bili vrlo zanimljivi, ali je mnoge odbijalo za to potrebno vrijeme i rad. Do tada je, naime, bilo uobičajeno pokuse izvoditi u Petrijevim zdjelicama s bugačicom. I Maria je radila takve pokuse,ali nije bila oduševljena njima jer se razvoj biljke mogao promatrati samo u stadiju klice.

Klice u Petrijevim zdjelicama s bugačicom        

Klice u Petrijevim zdjelicama s bugačicom

Za nju je reakcija biljke na neku konstelaciju bila mjerodavna samo ukoliko bi biljku dovela do oblikovanja sjemena i potom s tim sjemenom, najčešće tek godinu potom, ponovno provela isti pokus „u slijedu“. Tek tada bi se mogli izvoditi zaključci o kakvoći sjemena.

Prilikom jednog takvog pokusa u slijedu koji je provela s grahom penjačom (Phaseolus vulgaris) na pokusnom polju u Gisselbergu kod Marburga došlo je do iznenađenja. Pripremila je gredicu za sjetvu, postavila kolce za grah i položila slijedne varijante graha u zemlju. Nakon nekoliko dana grah je počeo klijati, no na njezino čuđenje, ne sav. Mislila je da mu treba dati još malo vremena jer sve sjeme ne klije u isto vrijeme. Ali i dalje se ništa nije događalo. Počela je nagađati zašto grah nije proklijao. Podrobnije je proučila zabilješke od prethodne godine i uočila da je pojedine sjetve u prošloj godini radila tijekom pomrčina planeta. Odmah je napravila nove pokuse i to baš u razdobljima planetarnih pomrčina te ih sljedeće godine pri istim konstelacijama ponovila s dobivenim sjemenom. Njezina pretpostavka je potvrđena – to sjeme je izgubilo moć klijanja.

Slične rezultate dobila je i sjetvom obavljenom pod povoljnim konstelacijama, a žetvom prilikom pomrčine. Iskustva koja je tako prikupila opetovanim pokusima dovela su do zaključka kako nije bitan samo trenutak sjetve već i berbe. Glas o ovim pokusima došao je do prof. dr. Eduarda von Boguslavskog sa sveučilišta u Giessenu, koji je došao do sličnih zapažanja. 1967. godine započela je njegova i Mariina plodna suradnja koja je potrajala dvadeset godina. Veoma su brzo njih dvoje započeli zajedničke pokuse u kojima je istraživana biološko-dinamička praksa u vezi s kozmičkim ritmovima.

Sve više poljoprivrednika, vrtlara i znatiželjnika, zainteresiranih učinkom kozmičkih ritmova na biljke, posjećivalo je Gisselberg.

Ogled površinaOgled pokusnih površina za vrijeme kongresa Istraživačkog kruga u Marburgu. Od lijeva na desno K. Willmann, M. Pfeffer, A.v. Wistinghausen, H. Rettich, H. Thies, G. Meyer, E. Heinze, N.v. Wittich, M. Thun, H.v. Senfft, U. Abele, Prof. Buensow, Dr. Hagemann

U naknadnim se diskusijama, međutim, sve češće javljala sumnja je li takve rezultate moguće postići i na „siromašnom“ tlu. Maria Thun je svoja prva promatranja i iskustva stjecala na pjeskovitom tlu koje je prije toga već godinama služilo kao vrt koji je redovito „hranjen“ kompostom. Sada se tražilo siromašno, lagano tlo. Našla ga je u Dexbachu, strmu livadu koja se spuštala ispod obiteljskog glavnog pčelinjaka i odlučila ga je pretvoriti u oranicu. Podloga je bila od raspadnutog škriljevca. Tlo je bilo toliko siromašno mineralnim tvarima da tu površinu 50-ih godina, prilikom okrupnjavanja poljoprivrednih zemljišta, uopće niti nisu procjenjivali. Površine, koje smo kasnije zakupili, procijenjene su na 10 do 14 bodova. Tlo u Gisselbergu je imalo 50 do 60, a Rauschholzhausen 80 bodova; 100 bodova je predstavljalo najveću moguću plodnost.  

I tako smo na toj oskudnoj livadi započeli s radom ne bismo li ju pretvorili u nešto nalik oranici. Naumili smo pokositi travu, zemlju izorati pa posijati biljke za zelenu gnojidbu. Nakon kosidbe krenuli smo s oranjem, no već nakon jedne i pol brazde odustao sam jer osim tankog sloja od korjenčića trave nije bilo ničega za oranje – odmah je izbijao škriljevac. Stoga je plug morao ustupiti mjesto frezi. Njome smo rastresli korjenasti sloj i u njega posijali perzijsku djetelinu. Čim je djetelina narasla do 15-20 cm visine, pokosili smo je i ostavili da kao pokrov leži na tlu. Djetelina je tako još jednom mogla lijepo prorasti. Na taj smo način, iako vrlo sporo, uspjeli dobiti nešto hranjivog tla na škriljastoj podlozi.

Kako bismo pospješili pretvorbu tla, u više smo navrata dodavali naš preparat (preparat iz kravlje balege Marie Thun), čije je ispitivanje tada bilo pri samom kraju. Tijekom kultivacije te travnate površine napravili smo na nekoliko mjesta kompostne hrpe od stajskog gnoja čijim smo kompostom potom svake jeseni gnojili tlo. Prilikom oranja površina pognojenih kompostom dodavali smo i preparat Marie Thun kako bi se pospješila pretvorba i učvrstilo tlo. Tako smo uz naša kvalitetna pokusna polja dobili i jednu „lakšu“ varijantu te uspjeli dokazati da djelovanje kozmičkih ritmova ne ovisi o vrsti tla (pijesku, ilovači ili raspadnutom škriljevcu). Štoviše, kasnije se pokazalo da puno veću ulogu ima stanje tla u pogledu na dodane i raspoložive hranjive sastojke.

Sretni vlasnici imanja Maria i Walter Thun           

Sretni vlasnici imanja Maria i Walter Thun

Godine 1970. pružila nam se mogućnost otkupiti malo seosko imanje u Dexbachu. Vlasnik je iselio, ali je zadržao obradiva polja. Ne bismo li osigurali dovoljno pokusnih polja, budući da smo površine u Gisselbergu mogli zadržati još samo do 1975., bili smo primorani,  kultivirati još više površina.

Stoga smo usporedna ispitivanja na različitim podlogama morali koncentrirati na te četiri godine u kojima smo mogli zadržati polja u Gisselbergu. To je vrijeme bilo prilično kaotično, budući da smo stalno morali voziti iz Dexbacha u Gisselberg i Rauschholzhausen ne bismo li ista ispitivanja proveli na svim pokusnim površinama. Poseban izazov predstavljala je priprema preparata. Pripremili bismo ga na primjer u Dexbachu ili Gisselbergu i potom bismo u što kraćem roku morali stići do drugih lokacija i primijeniti ga jer mu je djelovanje prestajalo već nakon četiri sata.

Nakon što smo u jesen 1975. obradili podatke zadnjih pokusa u Gisselbergu, pokazalo se da se uloženi trud i sva ta kaotika itekako isplatila.

Početkom suradnje s profesorom von Boguslavskym, teme ispitivanja malo su se promijenile. Von Boguslavsky je proučavao Poljoprivredni tečaj Rudolfa Steinera i uvijek nanovo bio iznenađen koliko se puno stvari što ih je Steiner preporučio još uvijek nije primjenjivalo u praksi.

Kada je Maria Thun 1967. započela s prvim ispitivanjima na velikoj površini u Rauischholzhausenu, tema su bili korovi. Dotad su se na ispitnim površinama koristili herbicidi koje je Maria na površinama, na kojima je provodila ispitivanja, odbila koristiti. Stoga je korov morala plijeviti ručno, što je zahtijevalo puno vremena. I ispitna polja u Gisselbergu također je trebalo očistiti od korova.

U takvim bi se prilikama Maria obraćala duhovnom svijetu moleći ga za pomoć. Pomoć joj je zaista i stizala budući da je ovakve molbe upućivala iz svega srca i samo kada su joj uistinu bile potrebne. Idućeg dana na njena je vrata pozvonio Fritz Balzer, mladić kojega su poslali iz Istraživačkog kruga ne bi li joj pomogao pri tolikim radovima. Za nju je ovaj čovjek bio pravi dar. Spremno je prihvatio volonterstvo, premda je bio iznenađen opsegom potrebnih radova na održavanju usjeva. Ipak, nije se dao odvratiti u svojoj namjeri da joj pomogne.

Prvi pokusi u Rauischholzhausenu; plijevi Fritz Balzer       

Prvi pokusi u Rauischholzhausenu; plijevi Fritz Balzer

Prilikom jedne od idućih akcija plijevljenja naišao je profesor Boguslavsky i upitao je li ikada itko u praksi primijenio naputke Rudolfa Steinera o tretiranju korova vlastitim pepelom. Nakon Poljoprivrednog tečaja u Kobewitzu 1924. osnovan je krug koji je trebao provjeriti sve Steinerove navode s obzirom na njihovu primjenjivost u praksi. Zbog ukupne gospodarske i političke situacije nije se daleko stiglo. Osim toga, u doba Nacional-socijalizma došlo je do potpunog zastoja u istraživanjima s obzirom na to da je sve što se ticalo biodinamike bilo zabranjeno. Stoga su se istraživanja mogla nastaviti tek nakon 1945.

Iste godine kada je Marii Thun „poslan“ Fritz Balzer, posjetio ju je po prvi put i grof Günther Finck von Finckenstein. On je postao upraviteljem 110 ha velikog imanja Primske poljoprivredne uprave u Dürenu i iznimno su ga zanimala konstelacijska istraživanja i mogućnosti njihove primjene u praktičnoj poljoprivredi. Od samog je početka bio oduševljen pa je rezultate ispitivanja u Gisselbergu u što kraćem roku nastojao primijeniti u svom radu u Dürenu. Za Mariu Thun je to puno značilo jer se pokazalo da su rezultati konstelacijskih istraživanja primjenjivi i na velikim posjedima. Grof von Finckenstein tako je postao dugogodišnjim pomoćnikom koji ne samo da je u svakoj mogućoj prilici bio na raspolaganju, već bi dovodio i druge pomoćnike u vrijeme planiranja nekih većih akcija. On nas je povezao i s Wedigom i Gysom von Boninom, koji ne samo da su nam puno pomogli u Dexbachu, već su primjenom rezultata istraživanja Marie Thun na svojim poljoprivrednim dobrima bitno doprinijeli njihovom priznanju i potvrdi u stručnoj praksi.

Grof von Finckenstein, u sredini, 1968. kod Marie Thun u Gisselbergu.

Grof von Finckenstein, u sredini, 1968. kod Marie Thun u Gisselbergu.

Grof v. Finckenstein radi primjere s kompostima u Dexbachu.

Grof v. Finckenstein radi primjere s kompostima u Dexbachu. Nakon što kompost preparira s biološko-dinamičkim preparatima, hrpe komposta pretrese tankim slojem treseta kako bi djelovanje kompostnih preparata držalo skupa.

Pitanje profesora Boguslavskog nije dalo mira Marii Thun pa je odlučila uz tekuća konstelacijska istraživanja započeti i s istraživanjima korova. No, kako je došla baš na korove? U djetinjstvu je naučila da gotovo svaka kulturna biljka ima i svoj karakterističan korov. Prilikom konstelacijskih ispitivanja stekla je dojam da zvjezdane konstelacije utječu i na rast korova. Tako je svaki put, kada bi Mjesec prešao u drugo zviježđe, pripremila po jednu gredicu, no nije posijala niti jednu kulturnu biljku. Njena su se zapažanja potvrdila. Pustila bi da korov dozre do sjemena koje bi potom prikupljala. U tom je pogledu bilo potrebno još puno učiti jer je korov svoje sjeme često odbacio prije nego što bi se to očekivalo. 

Sjeme je potom trebalo spaljivati u zatvorenoj peći jer bi zrna na otvorenoj vatri u dodiru s plamenom jednostavno odskočila. Nadalje, pokazalo se da ga treba tretirati sve dok ne postane svijetlosivo-bijelo odnosno dok se gotovo ne pretvori u pepeo. Ako ga se tretira samo do faze karbonizacije, kada sjeme pocrni, neće se pri primjeni dobiti očekivani rezultat. Isto se tako pokazalo da ga treba spaljivati na vatri od drva; plinski ili uljni plamen nije pogodan.

Ako bismo potom po gredicama ili poljima htjeli posipati sam pepeo, zaključit ćemo da ga nikad ne možemo dovoljno napraviti. Stoga smo istraživali kako da od dobivenog pepela najviše izvučemo. Pokazalo se da je postupak decimalnog potenciranja najbolje i najučinkovitije rješenje.

Otada smo koristili svaku priliku za prikupljanje sjemena korova kako bismo ga imali na zalihi i redovito izrađivali pepeo mnogih vrsta koje kod nas rastu. Za par godina smo točno znali kad koji korov treba paliti. Bilo je naravno i kritičara takve prakse koji su smatrali da će tako određene vrste biljaka nestati. No i ovaj su se put potvrdile riječi dr. Steinera koji je istaknuo da će se tretiranjem vlastitim pepelom samo dio biljaka demotivirati za rast, a ne cijela vrsta.

Pri prvom susretu s Poljoprivrednim tečajem Maria Thun čvrsto je odlučila da nikada neće spaljivati sjeme biljaka ili životinjsko perje. Iskustvo ju je ipak natjeralo da o tome još jednom dobro promisli jer je korov mjestimice tako bujao da su odlučne mjere regulacije postale nezaobilazne.

Mali svijetli korjenčići korova

Mali svijetli korjenčići korova

Od svog je oca naučila da se zemlja pred sjetvu žitarica na velikim površinama prvo mora obraditi protiv korova. Polja, na kojima se naumilo sijati, preorala bi se, ali bi se pričekalo sa sjetvom. Zemlju bi se dodatno izvaljalo jer korov klije samo u dobro usitnjenom i izvaljanom tlu. Ukoliko bi u idućih 10-14 dana pala kiša, korov bi počeo klijati. Tada bi se zemlju još jednom obradilo, nakon čega bi se lijepo mogli vidjeti korjenčići isklijalih korova. Njih bi se zatim različitim branama ili kombiniranim alatom ometalo u rastu. Na tako pripremljenoj zemlji mogla je uslijediti sjetva.

Japanska metvica, Štavelj, Na sabijenoj zemlji raste kamilica

Iako se ovo čini vrlo zahtjevnim, uspjeh, koji donosi ovakva obrada tla, vrijedan je dodatnog truda. Reguliranje korova ovim načinom već je postalo standardom biološke i biološko-dinamičke poljoprivrede. Mnogi poljoprivrednici danas s puno uspjeha dodatno koriste i najrazličitije brane prilagođene svakoj kulturi individualno. Tako uspješno drže korov pod kontrolom što bez upotrebe brana u toj mjeri ne bi bilo moguće.

Želimo li pri regulaciji korova iskoristiti pomažuće snage Mjeseca i zviježđa, korisno je znati da korov, na primjer, pri prolazu Mjeseca ispred zviježđa Lava snažno buja, a pri prolazu ispred Strijelca znatno manje.

U praksi se međutim susrećemo i s korovima koji ne reagiraju niti na posipanje pepelom niti na uobičajenu obradu zemlje protiv korova. U tu skupinu spadaju npr. različite vrste čička, japanska metvica (Mentha arvensis), pirika (Elymus) i štavelj (Rumex obtusifolius). Ove se biljke ubrajaju u korjenasti korov. Često se javljaju pri sabijanju tla. Ako ih se želi regulirati postupkom spaljivanja u pepeo, trebalo bi spaliti i korijenje biljke. Inače, korjenasti se korov može ovladati i ciljanom obradom tla ili plodoredom. Sabijanje tla može se spriječiti i višekratnom primjenom preparata iz kravlje balege Marie Thun, koji se dodaje prilikom obrade. Korjenasti se korov teško može suzbiti samo izvlačenjem korijenja. Ako u zemlji ostane i najmanji komadić, iz njega će u najkraćem vremenu izrasti nova biljka. Kod ovakvog i sličnog korjenastog korova dobro je tlo aktivirati plodoredom i obradom; time ćemo kondenziranu vlagu i druge uzroke sabijanja tla tijekom vremena prožeti životom i plodnošću.

Međutim, čak i samo oranje može potaknuti rast korova. Hrpe koje plug prilikom oranja ostavi između brazda, a koje potom pri oranju sljedeće brazde zaspe, odlična su podloga za piriku.

Kao posljednju u ovom „plesu korova“ spomenut ćemo kamilicu. Ona se pojedinih godina pojavljuje s različitim intenzitetom. Na mjestima, gdje prekrije veće površine, pokazuje da u tlu nedostaje zraka. To se najčešće događa u proljeće ili u jesen nakon učestalih nepogoda koje djelomice potpuno poplave oranice, a poljoprivrednik ih više ne stigne razrahliti. Izvučete li na takvim mjestima kamilicu iz tla i pomirišete njezino korijenje, osjetit ćete smrad po ugljiku.

Temeljito višekratno rahljenje pomoći će tlu pri regeneraciji.