AjdaZagreb

Ajda Zagreb Hrvatska

Biodinamika Blog

BLOG

Ajda Zagreb BLOG

Što ako je Sjetveni priručnik puno više?

Thursday, 1. January 2015

Sjetveni priručnik Marie Thun bio je moj prvi susret s biološko-dinamičkom metodom gospodarenja. Prije toga sam već upoznala antropozofsku medicinu i waldorfski vrtić. Steinerova medicina i pedagogika neizmjerivo me oduševila, ustvari potresla, a susret sa Sjetvenim priručnikom za mene je bio presudan.

Odrasla sam u Sloveniji a tada sam radila kao prevoditeljica u Stuttgartu. Dobro sam osjećala štetne posljedice industrijalizacije i moderne poljoprivrede na prirodu i čovjeka. Da postoji metoda poljoprivrede koja bez štete za okoliš omogućava dostizanje visokih uroda najbolje kvalitete činilo mi se toliko bitno da sam se odmah odlučila staviti se na raspolaganje za širenje tog znanja, te pokušati ovu metodu prosljediti ljudima u Sloveniji.

Još to ljeto 1985. godine otišla sam posjetiti gospođu Mariu Thun u Dexbach, u pokrajini Hessen u Njemačkoj. Dočekala me je jednostavno odjevena s rupcem na glavi. Utisnulo mi se u uspomenu da je njezin dom bio pun kristala a u nekoliko vaza imala je prekrasno cvijeće sa krasnim plavim kokotićem, mojim najdražim cvijećem. Kada sam joj rekla zašto sam došla, pokazala mi je svoja pokusna polja, te mi je, što mi uopće nije bilo razumljivo posvetila cijeli dan. Dala mi je tri klasa pšenice Osiris. Još dan danas znam, da sam na jednom klasu prebojila 156 zrna. Dozvolila mi je da se zasladim jagodama, u vjedrima ih je donosila u kuću a za ručak me je pozvala na gulaš. Navečer sam se vratila u 300 km udaljen Stuttgart sa zajedničkom namjerom da ću u Sloveniji najprije izdati djelomični Sjetveni priručnik, da ću ga kasnije izdati u cjelini, te da ćemo skupa s Mariom Thun u što više predavanja Slovencima pokušati približiti biološko-dinamičku metodu.

Tako je sve počelo. U listopadu 1985. godine su se u slovenskim novinama pojavljivali moji prvi članci o poljoprivrednoj metodi budućnosti koja radi s Mjesecom, a već 1988. godine izašao je prvi Sjetveni priručnik Marie Thun u cjelini. Sve to je pratilo puno posjeta Marie Thun i Matthiasa raznim krajevima Slovenije gdje smo uz pomoć ljubljanskih vrtlara našli zainteresiranu pubiku. Od 1985. godine posjećivala sam sva za mene dostupna predavanja i kongrese s tematikom biološko-dinamičke poljoprivrede. Godinu za godinom sam prisustvovala svjetskim kongresima u Dornachu, tamo slušala puno izvrsnih predavanja te predavače pozvala i dovela u Sloveniju. Predavanja koje sam organizirala s Mariom i Matthiasom Thunom, te sa prijateljima iz Dornacha je bilo u toku godina na stotine.

1988. godine sam u Sloveniji kupila zapušteno imanje kako bi imala prostora za izradu biološko-dinamičkih preparata a 1991. godine sam zajedno sa prijateljima osnovala prvu udrugu za biološko-dinamičku poljoprivredu imenovanom Ajda. 1993. godine sam se iz Njemačke vratila u Sloveniju. Kada je broj članova udruge premašio broj 700 počeli smo osnivati regionalne radne skupine. Iz novih regionalnih inicijativa se je u Sloveniji do danas registriralo 16 udruga za biološku-dinamičku poljoprivredu. Prema mojoj procjeni članova koji pokušavaju svoje novo stečeno znanje prenositi u svoj okoliš ima blizu 3000. Od 1997. godine imamo u Sloveniji i prve proizvođače sa robnom markom "DEMETER", već 5 godina imamo samostalnu DEMETER organizaciju koja je već dvije godine članica međunarodnog Demeter saveza.

Kada sam počela u Sloveniji širiti Sjetveni priručnik, nisam primala samo pohvale, čak ni od svojih antropozofskih prijatelja. Neki su bili mišljenja da je biološko-dinamička metoda dozvoljena tek tada kada je čovjek antropozof. Meni se međutim činilo posve neizdrživo da ovo znanje – ako se pokazuje mogućnost – ne bih odmah proširila među ljude. I ako naši vrtlari i poljoprivrednici nakon puno godina i danas nisu antropozofi te to ni ne budu u ovom životu, ova je metoda pravi blagoslov za očuvanje zemlje i naših kulturnih biljaka. Da ovako proizvedena hrana i samog čovjeka dovodi na drugačiji put za mene je neupitno. Rad sa Sjetvenim priručnikom ispunjava čovjeka unutranjim svjetlom i smislom, otprilike, kako se to dogodilo meni. Maria Thun postala je moja druga majka, susret s njezinim radom davao je mom do tada materijalistički i na karijeru orijentiranom životu potpuno drugu orijentaciju.

Religiju sam tek nakon susreta s njezinim radom počela uzimati za ozbiljno i baš je tema religija postala za mene sve više i više mjerodajno dobro.

I dan danas mi ne da mira pitanje zašto je Maria Thun tako često za uvod u svoja predavanja govorila: "Znam, znam. Reći ćete, opet počinje Adamom i Evom, ali ne mogu drugačije". I još prije nego što je u centar pažnje stavila svoj rad i svoja otkrića, u prostor je postavila citat "I Bogovi su odlučili, napravimo čovjeka, sliku, koja će biti jednaka nama" a iza planeta i zodijaka, koje je cjeli život dugo istraživala imenovala je principe Oca, Sina i Duha svetoga za alkimističke principe Sal, Merkur i Sulfur.

Za mene se priča plete dalje: ispred ova tri principa imamo tri puta po četri zviježđa zodijaka, po četiri izvora etera, energije samog života. U unutranjosti ove zviježđane maternice imamo tri skupine planeta, u svakoj po četri nebeska tijela: podsunčane planete sa Zemljom, nadsunčane planete sa Suncem i četiri vanjska planeta. U svakoj skupini jedno nebesko tijelo zastupa jedan od četiri elementa, a sasvim dolje, na Zemlji je čovjek u razvoju. Tako i ja. Čovjek kojeg sva kraljevstva prirode kao i duhovna bića u tome što vidimo na nebu, hrane, oživljavaju, vode,...

Maria Thun je znala reći da je čovjek biće sagrađeno na kredit, da nitko nije platio za svoje ruke, oči, svoje srce,... te da su otplata ovoga duga naše moralne misli i djela…

Nisu li Steinerove riječi:"Makrokozmos umire u mikrokozmos a iz mikrokozmosa mora nastati novi makrokozmos"? Za što vrijedi živjeti, za što se zalagati s Mariom Thun, mogu razumijeti.

I u toj bajci i u tom bogatstvu živim već skoro 30 godina. Za to se mogu zahvaliti radu gospođe Marie Thun, bez njezinog Sjetvenog priručnika to se nebi dogodilo.

I sasvim ozbiljno si želim da taj put okrije što više ljudi.


Margareta Vrhunc