AjdaZagreb

Ajda Zagreb Hrvatska

Biodinamika Blog

BLOG

Ajda Zagreb BLOG

Maria Thun i pečenje kruha

Friday, 1. January 2016

Pečenje kruha u obiteljskoj kući je za vrijeme Marijinog djetinjstva bila potpuno uobičajena stvar. Roditelji su u kući imali zasebnu sobu za pečenje kruha i peciva od domaćih žitarica. Za pečenje kruha, kojeg su dizali s kiselim tijestom upotrebljavali su raž, koja je tada bila i najčešće sijana žitarica. Pšenica je tada bila još nešto posebno te su je koristili za pečenje peciva ili je prodali mlinaru. Tijesto su oblikovali u veliki okrugli kruh.

Kada je Maria Thun svoje konstelacijske pokuse proširila na proizvodnju raznih vrsta žitarica trebala je pratiti ne samo količine prinosa i utjecaj konstelacija sjetve i spremanja na prinos u idućoj godini nego i kako se ponašaju proizvedene žitarice kod pečenja kruha. Utvrdila je da se brašno žitarica sijanih u različito doba različito ponaša i kod pečenja kruha. Odlučila se tada za opširnije pokuse s pečenjem kruha. Kako bi to bilo moguće morala se pobrinuti za mljevenje brašna i pečenje kruha kod kuće. Prije nego što je pronašla ono što se je pokazalo dobro isprobala je dosta mlinova i pećnica.

Mlinovi, koje smo kod pokusa za pečenje kruha upotrijebili bili su mlinovi s kojima se moglo mljeti samo grubo ili mlinovi s kojima smo mogli mljeti od grubog do finog brašna. Isprobali smo i mlinove koji se koriste u kućanstvima. Kod njih se u pravilu mogu mljeti male količine jer se brzo zagriju i time previše zagriju i brašno. Tijesto od takvog ranije grijanog brašna se ne diže dobro. Ako se brašno grije već kod mljevenja, smanjuje se sposobnost dizanja tijesta, pa se mora dodavati više sredstva za dizanje tijesta. Promijeni se okus kruha a struktura mu je jako gusta.

Prije nego nabavimo mlin za mljevenje brašna potrebno je baš to provjeriti. Često se na tržištu nude i multipraktici,  njima možemo ribati povrće ili mijesiti kruh, često i mljeti žita. Pažnju je potrebno posvetiti upravo prije kupnje tih strojeva. Jedino stvarna provjera pomoći će vam donijeti pravu odluku.

Kod odabira prave peći slična je stvar. Peć mora zadovoljiti sve naše potrebe. Za potrebe obitelji dovoljna je pećnica u štednjaku. Električna ili peć na drva u tom slučaju nije tako bitna jer je u tom slučaju odjevena limom te ne zagrijavamo cigle. Ako imamo veliku obitelj ili pečemo za neku zajednicu, onda nam takva pećnica nije dovoljna. Mi smo za pečenje kruha kupili veliku električnu pećnicu, obloženu šamotnom ciglom, u njoj možemo peći 6-8 velikih kruhova ili više manjih. Preraspodjela topline jako je dobra. Prednost ove pećnice je, da uvijek možemo peći uz jednaku, određenu temperaturu.

Ako pečemo kruh u krušnoj pećnici, okus kruha je intenzivniji. Krušnu peć sami smo zidali, konstruirana je za manje prostorije a napravljena je od šamotne cigle. Radi se o peći na dva kata, u donjem djelu peći ložimo, a kada imamo pravu temperaturu, pometemo pepeo u kutiju za pepeo, kako bismo mogli peći na oba kata. Na svakom katu ima mjesta za 4 velika kruha, tako da možemo ispeći osam kruhova odjednom. Kod ove pećnice moramo biti pažljivi, moramo je dobro zagrijati inače treba kruh premjestiti iz jednog na drugi kat. A okus kruha po krušnoj peći zajamčen je.

Nekada su sva sela za svoje stanovnike imala kućice za pečenje kruha. Danas ako još koju i nađemo, zasigurno je derutna. Interes za pečenje kruha ponovno se vraća, tako da ipak tu i tamo stanovnici sela peku zajednički kruh u seoskim kućicama za pečenje kruha.

Staru ali novo zidanu peć za pečenje kruha pronašli smo kod obitelji Bonin u Schashagenu, postavili su ju u sredinu moderne pekare u njoj peku kruh i peciva za zajednicu koja živi na poljoprivrednom imanju ili za kupce.