Uljarice

Saturday, 8. December 2012 09:28

Maria Thun odrasla je na omanjem seoskom imanju. U to se vrijeme živjelo prilično spartanski; potrošačko razmišljanje u današnjem smislu nije postojalo. Jedini novac, koji je tada bio na raspolaganju, potjecao je od prodaje vlastitih proizvoda kao što su jaja, maslac, mlijeko i ako bi koji put preostalo nešto od klanja. Stoga je njen otac uvijek sve potrebne namirnice nastojao proizvesti na imanju. Jedna od iznimki bilo je ulje. U ono se vrijeme posvuda sadila uljana repica - prilično nezahtjevna biljka koja bi davala dosta ulja. Tada nije bilo mnogo uljara, a najbliža je bila u Marburgu.

Seljaci bi onamo nosili sjemenke ove biljke i za njih dobivali ulje. Još se dobro sjećam mlina u Marburgu. Krajem 50-ih i u 60-ima majka me često, s kanticom u ruci, pošiljala onamo da donesem svježeg ulja. Nakon što se Maria Thun u Rauischholzhausenu upoznala s uzgojem različitih vrsta uljarica, i sama ih je započela uzgajati. Na raspolaganju su joj bile uljana repica, lan i suncokret te sjemenke buče i šafranike koje je dobila na dar od prijatelja iz Mađarske. Uljana repica i lan bili su najjednostavniji za uzgoj budući da su u Dexbachu sazrijevali i u hladnijim godinama. Šafranika je zahtijevala dobro tlo i toplu jesen. Slično je bilo i s bučom. Iako bi se moglo misliti da je uzgoj suncokreta jednostavan kao i uljane repice i lana, nije tako. U našem podneblju jednostavno ne bi uspio sazreti. Čak ni ranije rezanje glavica i njihovo sušenje na zraku ne bi donijelo očekivani rezultat pošto se cvjetišta ne bi uspjela potpuno osušiti i brzo bi sagnjila.Uljarice

Nažalost su probe ulja u zadnjim godinama na suncu malo potamnile. Makova i suncokretova ulja bila su uskladištena na tamnom i bolje su zadržala boju. Desno su uvijek one boce ulja sa «cvjetnom» varijantom, s najvećim proizvodom te najsvjetlijom bojom.

Uljarice pripadaju skupini biljaka koje nose plodove. Njih se stoga sije, okopava, tretira preparatima i ubire u dane ploda. Mariu Thun je međutim zanimalo koje je vrijeme najbolje za sjetvu i žetvu uljarica kako bi njihovo ulje ostalo što duže svježe i da se ne bi užeglo. Tako smo niz godina radili pokuse s uljanom repicom i lanom tretirajući ih preparatom kremen iz roga pod različitim konstelacijama. Posrećilo nam se da nađemo i jednu uljnu prešu pa smo sve mogli uraditi sami. Rezultati obrade podataka bili su prilično iznenađujući: uljarice treba sijati i obrađivati u dane ploda, a preparat kremen iz roga treba dodavati rano izjutra u dane cvijeta. Žetvu isto tako treba obaviti u dane cvijeta jer se tada dobije najveća količina i kvalitativno i vizualno najbolje i najdugotrajnije ulje.

Walter Thun s posebnom je pozornošću pratio upravo ova ispitivanja jer je sam izrađivao dio svojih uljanih boja. Njega je zanimalo hoće li laneno ulje, koje mu je bilo najdraže, dati postojane boje. Stoga su napravljeni brojni pokusi u kojima se uzorke boja izlagalo sunčevom svjetlu. I tu se ponovno pokazalo da je laneno ulje dobiveno u dane cvijeta najbolja podloga za slikarske boje.