Svjetska platonička godina

Thursday, 21. December 2017 20:12

Rudolf Steiner govori o dugim razdobljima razvoja Zemlje i čovjeka. Zadnje, arijsko razdoblje, koje je počelo prije 11.000 godina i razvoj ljudskih kultura u razdoblju od tada, opisuje veze najvećeg ritma, koji u našem sunčevom sustavu poznajemo, s ritmom kojeg nazivamo svjetska platonička godina. Naše Sunce se, ako gledamo sa Zemlje, ne pomiče samo u suprotnom smjeru kazaljke na satu ispred zviježđa zodijaka u svom jednogodišnjem ritmu, nego svake 72 godine na tom putu zastane za 1 stupanj. Kod toga govorimo o proljetnoj točki Sunca, o tome, gdje točno, u kojem točno stupnju nekog zviježđa je Sunce na prvi dan proljeća. Da Sunce u tom svom ritmu u smjeru kazaljke na satu napravi puni krug od 360 stupnjeva potrebno mu je 25.920 godina. Ako računamo da je svako zviježđe zodijaka široko u prosjeku 30 stupnjeva od ukupno 360 stupnjeva, Sunce u svojoj proljetnoj točki u prosjeku pred svakim zviježđem provede 2.160 godina. Ali u stvari zviježđa zauzimaju različite širine u zodijaku, pa vrijeme, koje Sunce provede pred pojedinačnim zviježđem može biti duže ili kraće u usporedbi s prosjekom.  

Rudolf Steiner ne govori samo o stvaranju Zemlje, cijele prirode i čovjeka iz darova kozmosa, već govori i o tome, da su cijelo vrijeme postojanja čovječanstva do danas poticaji iz kozmosa oni, koji potiču razvoj kulturnih epoha čovječanstva na Zemlji. 

Kakvi su prema njemu poticaji čovječanstvu u arijskom razdoblju u vremenu od zadnjeg ledenog doba koje je bilo prije 11.000 godina? 

Sunce je tada bilo u proljetnoj točki pred zviježđem Djevice, koje djeluje hladnim elementom Zemlje, tako smo imali zadnje ledeno doba, koje je istrijebilo život na Zemlji, to je trajalo 3.300 godina. 

Oko 10.500 prije Krista je Sunce došlo u proljetnu točku ispred zviježđa Lava, koje djeluje s elementom topline. Ogromne količine leda su se istopile i razina mora je narasla. Kontinent, na kojem je tada cvala kultura čovječanstva, Atlantida, potonuo je, a stanovnici su se preselili po ostalim kontinentima. Biblija govori o tome kao o svemirskom potopu, a znanost o prelazu iz paleolitika u neolitik. Sunce je u proljetnoj točki pred zviježđem Lava bilo 2.600 godina. 

Oko 7.900 godina prije Krista Sunce se pomaklo u proljetnoj točki za 1.400 godina pred zviježđe Raka. Rudolf Steiner govori, da se  u tom razdoblju razvila kultura u Indiji, to je vrijeme razvoja lova i ribolova. 

Od prilike 6.500 godina prije Krista Sunce se pomaklo u proljetnoj točki pred zviježđe Blizanaca. Za vrijeme ove kulturne epohe razvila se kultura posebice na području stare Perzije. Rudolf Steiner govori o staroperzijskoj kulturnoj epohi. To je bilo vrijeme kada je preko misterijskih mjesta do ljudi pritjecao poticaj za obrađivanje zemlje, a čovjek takoreći u suradnji s božanskim svijetom razvija iz divljih biljaka kulturne biljke, nešto, što sva naša moderna znanost danas nije u stanju ponoviti a što je čovjeku i danas temelj opstanka. 

Ujedno je čovjek u ono vrijeme pripitomio životinje. Kućne životinje izmetom i radom pomažu oblikovati kulturno tlo na kojem mogu rasti kulturne biljke. Ti impulsi nisu pritjecali samo među ljude u Perziji. Kulturne biljke razvijaju ljudi onog doba i u Americi, južnoj Africi i u Kini. Impuls traje približno 2000 godina. 

Sunce se u  proljetnoj točki od prilike 4500 godina prije Krista pomakne pred zviježđe Bika. Razvoj kulture preseli se u Egipat. Steiner govori o egipatsko - kaldejskoj kulturi. To je vrijeme, u koje čovjek iznova otkriva kamenje, gradi piramide, razvija astronomiju, radi gama zrakama... i tako približno 2600 godina, sve dok se Sunce nalazi u proljetnoj točki pred zviježđem Bika.

Sunce se približno 1900 godina prije Krista preseli u proljetnu točku pred zviježđe Ovna. Kozmos preseli impulse za daljni  razvoj ljudske kulture u Grčku. Steiner govori o grčko – latinskoj kulturi. Vrijeme grčko – latinske kulture nam je već jako blizu. Poznajemo kulturne baštine, poimanje božanskog svijeta i odnos čovjeka i svijeta bogova. I za pojedinačnog čovjeka je ova epoha donijela veliki napredak. Čovjek je dobio sposobnost najviše karike svog bića, svog JA, sposobnost jako diferenciranog razmišljanja i izražavanja. Sunce je ostalo u zviježđu Ovna 1800 godina. 

Približno 100 godina prije Krista je Sunce došlo u proljetnu točku pred zviježđe Riba. Kulturna epoha, koja bi trebala trajati približno do 2500. godine zove se kršćanstvo, prostor, u kome bi trebala u potpunosti zaživjeti je Srednja Europa. Iz kršćanske religije koja je ponuđena čovjeku u to doba individualizacije i potpune slobode, kršćanstvo treba obuhvatiti nove društvene odnose, dati karakter svim događajima na planetu Zemlji od umjetnosti do međusobnih odnosa i gospodarenja prirodom. U to doba u Božićnoj noći izlazi na istoku zviježđe Djevice a na zapadu zalazi zviježđe Riba. 

Jer je Isus rođen od Djevice i jer se vrijeme kada bismo trebali naučiti novu kvalitetu života približava kraju. 

Ali čovjek zvjezdano nebo skoro više i ne prepoznaje niti ne razumije više njegov jezik.

Sunce se naravno u proljetnoj točki pomiče dalje. Kako bismo naučili lekcije zviježđa Riba, preostaje nam jedva 400 godina.

Nakon toga Sunce prelazi u proljetnu točku pred zviježđe Vodenjaka. Tada će u Božićnoj noći na istoku izlaziti zviježđe Lava te će se u zviježđu Lava dizati uskršnji Mjesec. U zviježđu Lava su spremljena sjemena budućnosti. To sjeme dobiva Vodenjak, koji u svojoj torbi sakuplja zlatna zrna. Orositi će ih silama života i sile Riba pretvoriti u nove klasove. Simbolično značenje kojeg je imalo uskrsno janje u vrijeme Ovna, kojeg su imale Ribe u razdoblju Riba će za vrijeme Vodenjaka imati zrno, rog novih snaga i klas. 

Čovjek je biće kozmosa, njegov život traje prosječno 72 godine, njegov otkucaj srca je 72, Sunce se u 72 godine pomakne za jedan stupanj u ritmu platoničke godine, za cijeli krug treba  25920 godina. Na četiri otkucaja srca čovjek udahne i izdahne jednom, sa 25920 udaha i izdaha na dan čovjek slijedi veliki ritam Sunca. 

Vođen i slobodan ujedno. Siromašan, zbunjen, bez znanja a ujedno sva nada prošlosti za budućnost.